Kišiček o Možemo: Željeli su potaknuti birače da se pobune protiv uzurpacije vlasti, ali u ovom griješe

"Premalo retorike, premalo retorički snažnih poruka", rekla je Gabrijela Kišićek za izjave Tomislava Tomaševića.

"Pod retorikom podrazumijevam uvjerljivost, meni se čini da tu ima jako puno drame i dramatiziranja. To je pomoglo konkretno Plenkoviću da on nastupi s mirnoćom i staloženošću pa time kao umiri strasti i drame koje su potencirali Tomašević i ostali pripadnici Možemo, recimo Anka Mrak Taritaš. Sjećamo se njezine izjave da je Andrej Plenković uzeo Ustav i bacio ga, zapalio ga. To je potencirano to te mjere da se stvarno čovjek, koji objektivno iz daljine gleda, može zapitati je li to zaista pitanje rata, života i smrti", dodaje.

Spomenula je i kako obje strane, socijaldemokrati i desni centar, paradoksalno optužuju jedni druge za 'politizaciju'.

"Treba naglasiti: paradoksalno je kako političari drže presice i optužuju drugu stranu da politizira. Činjenica da političari jedni druge optužuju zbog politizacije pomalo je smiješna. Kada političar, koji svojim djelovanjem i riječima doprinosi politizaciji, optužuje drugog za politizaciju zapravo je paradoksalno i tragikomično. Ja bih najkraće rečeno upravo tako opisala ove retoričke bitke. Definitivno je došlo do politizacije, ali obje strane su doprinijele da se nešto što je sportski politizira."

Izjave Siniše Hajdaša Dončića, komentirala je ovako:

"Vjerojatno je bilo nezadovoljstvo oštrinom tona, pa su htjeli sazvati još jednu presicu, poslati još jedno priopćenje da pokažu koliko su ljutiti. Strast je dobra u političkoj retorici i politici općenito, ali ako je sve strastveno i dobro se ne bira što će se kojim intenzitetom strasti komunicirati, onda ispada da je političar previše emotivan, da ima premalo samokontrole i racionalnosti. Ovo je bilo vrlo strastveno obraćanje, jako emotivno angažirano, čak i previše s obzirom na proporcije tog događaja.

Kišiček dodaje kako je tu situaciju vrlo vješto iskoristio predsjednik Vlade.

"Naravno, željeli su potaknuti birače da se pobune protiv te uzurpacije vlasti koju su pripisivali Plenkoviću, ali to ipak nije bio toliko velik događaj da izazove takve dramatične situacije. Nije bilo pitanje života i smrti te je stvorilo dojam prevelike emotivnosti. Premijer ih je optužio da su mrzitelji svega nacionalnost, da su tužni i zapravo im je stavio tu emotivnost na teret. Ako želite pokazati da vladate situacijom, onda je manje više; manje se govori i isto tako se pripazi na izvedbu koja bi trebala pokazivati logičnost, staloženost: vladam situacijom i imam sve pod kontrolom.

Kišiček se osvrnula i na političku poruku Andreja Plenkovića:

"Plenković sebe drži kao antipod Tomaševiću i Hajdaš Dončiću: oni su emotivno, ja sam smiren, racionalan. Dobro sam promislio, logičan sam i imam stvari pod kontrolom. Ta dihotomija između smirenosti i angažiranosti stvara dojam, naravno, to ne mora biti tako, u očima javnosti da su jedni previše emotivni, premalo racionalni, a drugi stvari drže pod kontrolom i iskorištavaju tu emotivnost. Plenković je primijetio to te politički mudro i retorički vješto to iskoristio kao argument protiv svojih političkih oponenata", kaže.